Interpretativni školski esej- Marin Držić: Novela od Stanca

      Marin Držić je renesansni književnik 16. stoljeća. U središte svojih djela stavlja čovjeka, čovjekovu individualnost te slavi domišljatost i lukavost. Jedno od njegovih djela je Novela od Stanca u kojoj dubrovački mladići (želja za hedonizmom, uživanje) na temelju starčeve naivnosti stvaraju zaplet, tj. ismijavaju naivnost ljudi iz seoskih krajeva.

      Radnja čitavog djela, pa tako i ovog ulomka temelji se na antitezama, selo-grad, mladost (domišljatost)- starost (naivnost). Prve starčeve izjave očituju nesigurnost zbog okoline na koju se nije naviknuo (,,I meni ti nije spat nego bdjeti i javi Danicu svetlu da bel dan objav/ u nočnoj da tmosti ločinac ki mene/ ne bude pokrasti kan vode studene..."). Mislio je da selo nije toliko drugačije od grada, da se svi međusobno poznavaju te da su svi uslužni (,,Sinoćka u ovi grad uljezog čestiti, u kom ni mlad ni star ne htje me primiti...") što nam govori o njegovoj etičkoj osobini, neuk. Dživo domišljatošću i inteligencijom povećava starčevu vjeru i sigurnost u sebe govoreći ono što starac poznaje (,,Putujem na suho, more mi ni drago/ spim s uha na uho, zlo mi se i ne sni..."). Kada je zadobio starčevo povjerenje, Dživina domišljatost se ponovno ističe (uvjerio ga je kada je došao u grad da je bio star, ali se pomladio, a naivni starac bez ikakve sumnje to povjeruje gdje je opet vidljiva Držićeva antiteza, kao i renesansni utjecaj, tj. Držić u Dživinim replikama slavi već prije spomenutu domišljatost i inteligenciju kao jedno od svojstava renesanse.

      S obzirom na izneseno i na činjenice da su mladići kasnije zaista kupili ono što je starac prodavao (kozu i sir) zaključujem da nisu učinili ništa loše što su se zabavili na račun starčeve naivnosti jer je starac opet izvršio svoju prvotnu namjeru (prodao kozu i sir), Starost i mladost uvijek su bili suprotstavljeni i ja smatram da nije loše učiniti nešto kao što su učinili ovi mladići jer su obe strane izvukle korist.


Riječi: 332